Zhaozhou Congshen
| Zhàozhōu Cōngshěn | |
|---|---|
 | |
| Škola | Ch'an |
| Lični/osobni detalji | |
| Nacionalnost | Kinez |
| Rođenje | 778 Kina |
| Smrt | 897. (dob: 118–119) |
| Važnija mjesta | |
| Titula | Zen učitelj |
Džošu ili Zhàozhōu Cōngshěn (kineski: 趙州從諗; Wade-Giles: Chao-chou Ts'ung-shen; japanski: Jōshū Jūshin) (778–897), bio je kineski Chán (Zen) budistički učitelj poznat po "paradoksalnim izjavama i čudnim delima".[1]
Joshu je bio jedan od najpronicljivijih čan učitelja u Kini za vrijeme T'ang dinastije, i zahvaljujući njemu zen u Kini se jako razvio.[2] Kažu da je putovao čak u osamdesetoj godini s ciljem da se usavrši u ovladavanju zenom. Umro je u sto i dvadesetoj godini. Sve njegove izjave bile su poput sjajnih dragulja. O njemu je rečeno: "Njegov zen sja mu na usnama."[2]
Bio je učenik Nánquán Pǔyuàna. Iako je sam doživio duboku starost, njegova budistička škola je nestala do 1000. godine.
Nekoliko zen priča opisuje događaje iz Džošuovog života.
Jednom prilikom je Joshu svojim štapom udario redovnika, koji se pun poštovanja klanjao Buddhi, na šta redovnik iznenađeno upita: "Nije li iskazivanje poštovanja Buddhi hvalevrijedna stvar?" "Da," odgovori učitelj, "ali je bolje biti čak i bez hvalevrijednih stvari."[3][4]
D. T. Suzuki tumači da ovaj stav, površno gledano, ima nihilistički i ikonoklastički prizvuk, ali zaronimo li dublje u duh Joshua, "naći ćemo se suočeni s apsolutnom afirmacijom koja je prilično izvan dogleda prosudivačkog razumijevanja".[3]
Neki kaluđer jednom reče Džošuu: – Tek što sam došao u ovaj manastir. Molim te da me podučiš.
Džošu odgovori: – Da li si pojeo svoju porciju pirinča? – Jesam – odgovori kaluđer. – Onda – reče Džošu – idi i operi činiju.
U tom trenutku kaluđer se prosvetlio.[5]
- D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam, Zagreb, 1998.
- Pol Reps, Zen meso, zen kosti, Beograd, 2001.
- Dumoulin, Heinrich. Zen Buddhism: A History. Volume 1: India and China. Tr. Heisig, James W. and Knitter, Paul. Bloomington, Indiana: World Wisdom, 2005.